Igor, Nikolina i Marija Valentina naši su volonteri koji su putem progama Europskih snaga solidarnosti odradili svoju volontersku službu u Arci tokom godine dana. Po završetku njihove volonterske službe popričali smo s njima o tome kako im je bilo živjeti i raditi u Arci. Svim mladima od 18 do 30 godina toplo preporučamo ovaj intrevjuić, kao i više informacija o Europskim snagama solidarnosti i mogućnostima volontiranja unutar cijele Europe uz džeparac i pokrivene troškove života, koje možete pronaći ovdje.
Ako ste zainteresirani za volontiranje u Arci putem Europskih snaga solidarnosti, javite nam se u inbox ili na udruga.korablja@gmail.com!
Što te je potaknulo da se pridružiš Europskim snagama solidarnosti i volontiraš u Arci?
IGOR: Životne okolnosti i preporuka jedne važne osobe.
NIKOLINA: Duže vrijeme sam razmišljala kako želim učiniti nešto više u svome životu i služiti. Željela sam svoje vrijeme posvetiti potrebitima, širiti ljubav i naravno učiti i rasti. Zatim sam saznala za Europske snage solidarnosti i odvažila se prijaviti. S obzirom da sam Arku pratila duže vremena preko društvenih mreža u mom srcu se rodila želja da ih upoznam. I to je bilo to! Odmah sam znala da u Arci želim ostati. Na prvu su me osvojili. Arka je mjesto moga pripadanja i mjesto života. Moram priznati da je ovo volontiranje najbolji potez u mom životu!
MARIJA VALENTINA: Potaknuo me Božji poziv u srcu da se posvetim potrebitima, da zaboravim na sebe i ne budem zagledana samo u svoje teškoće, nego da drugima olakšam njihove.
Kakva si očekivanja imao/imala na početku službe a kako sad gledaš na svoju volontersku službu? Što bi rekao/rekla da su najvrjednija iskustva tvoje volonterske službe?
IGOR: Znao sam da sam daleko od poznavanja načina rada u Arci i bilo kakvog iskustva u radu s osobama sa teškoćama, pa sam očekivao mnogo toga za učiti, truditi se i rasti u tome svemu. Najvrjednija iskustva su bliski odnosi, vrijeme provedeno i zajednički rad s osobama sa teškoćama te zalaženje u dubinu istinskog postojanja i trebat će mi vremena za žvakanje toga. 🙂
NIKOLINA: U početku nisam imala očekivanja. Sve mi je bilo novo i nisam znala zapravo što očekivati. Gledajući sada na moju cijelu volontersku službu sretna sam i ne bih ni jedan dan mijenjala da bude drugačiji ili bolji. Vidim puno situacija koje su doprinijele mom rastu kao i rastu moje organizacije. Prošli smo zajedno vesele, tužne i teške situacije. Te stvari su mi posebno važne i vrijedne jer odnosi rastu. Pokazuješ pravoga sebe, a bivaš prihvaćen. Predivno. Naučila sam što znači graditi odnos na malim stvarima, povjerenju i strpljivosti. Zahvalna sam za svako iskustvo. Svako mi je donijelo puno toga.
MARIJA VALENTINA: Nisam imala prevelika očekivanja osim iskrenosti i uzajamne ljubavi koju sam u radionici često i primala. I to su mi ujedno najvrjednija iskustva, što sam u Arkinoj radionici upoznala ljude čistog i iskrenog srca. Kroz njih sam najviše upoznala svoje dobre strane, ali i one manje dobre na kojima trebam raditi.
Koje su najvrjednije vještine i znanja koje si stekao/stekla volontirajući u Arci?
IGOR: Ophođenje s osobama s teškoćama, nepredviđene situacije i iskustvo pravilnog reagiranja na njih, pozadina svih ostalih osoba uključenih u život s takvim osobama
NIKOLINA: Puno toga sam stekla. Ne znam odakle bih počela. Jedna meni osobno draga vještina je sposobnost rada s osobama sa i bez intelektualnih poteškoća. Sumnjala sam u sebe da to mogu dok se nije dogodio prvi susret s mojim prijateljem Markom. Kliknuli smo odmah. Razumjela sam što i na koji način pristupiti, voditi razgovor i gledati ih kao svaku zdravu osobu. U Arci se znamo zezati da zapravo mi imamo poteškoće a ne oni. ? Da, nekada ne možeš sve stečeno staviti u riječi. Zato to sve prebiva u srcu. Osim rada s mojim prijateljima stekla sam dobar rad na poziciji medijskog tima, raznih sastanaka stručne prirode (rad s psihijatricom i pisanje izvještaja), organizacije, vođenje tablica, organiziranja aktivnosti u radionici, vođenja dokumentacija itd. U svemu sam rasla, naučila se zauzimati za sebe, izražavati profesionalno, stekla sam bolje komunikacijske vještine koristeći engleski… I još puno toga. Posebnost stečenih znanja i vještina je puno. Premalo nekada da se sve spomene. Zahvalna sam na svim. Kada se osvrnem unazad uvijek skužim nešto novo što sam naučila/dobila.
MARIJA VALENTINA: Jedna od najvećih vještina koje sam upoznala i stekla je potpuna predanost osobama, strpljivost ponajviše sa samom sobom i još mnogo kreativnih vještina koje sam razvila uz osobe s intelektualnim teškoćama. Isto tako, razumijevanje jer nije bilo lako i bilo je teških trenutaka, ali su me poučili da svakog brata/sestru treba gledati Božjim očima i pokušati razumjeti nečije postupke u određenim trenucima i situacijama.
Što bi poručio/poručila mladima koji čitaju ovaj intervju i razmišljaju o volontiranju putem Europskih snaga solidarnosti?
IGOR: Ako imaju vremena za izdvojiti i ako ih zanimaju odgovori na neka važna pitanja o životu onda svakako nek’ probaju ovakvo nešto, neće zažaliti
NIKOLINA: Svi koji razmišljate o volontiranju – odvažite se! Ja nekako kažem, čim razmišljaš već si u pola procesa prihvaćanja. Prihvati! Prijavi se i volontiraj. Ovakvo iskustvo sumnjam da ćete ikada negdje drugdje proživjeti. Vrijedi svake minute, sata i dana. Ono što ovakva volontiranja pružaju rijetko viđam. Izađi iz svoje zone komfora, učini nešto više za sebe i prvenstveno za druge. Tvoj život će se promijeniti i satkati dobrim vrijednim situacijama i doživljajima. Navijam za tebe, idemo?! Idemo!
MARIJA VALENTINA: Svakako je vrijedno odvažiti se. U redu je imati strah od nepoznatog, ali taj strah treba nadići, jer upravo iza zavjese straha se kriju velika bogatstva i blagoslovi. I tko god se želi pronaći, neka se zaboravi, kako kaže sveti Franjo Asiški. Unatoč i teškim situacijama, vrijedilo je. I da mogu, ponovila bih. Hrabro samo! 🙂